Lejla Džanko's Reviews > Nikuda ne idem

Već prva priča me udarila nogom u stomak. Kako odvratni, teški, neugodni likovi. Fuj! I bez ikakvih "redeeming qualities", bez ikakvog sazrevanja kroz priču, bez ikakvog hepi enda, teme i ideje.
Ali takav je u suštini i život i takvi smo mi ljudi. Vječito uvjereni da je nekom drugom i negdje drugo bolje, da su svi drugi krivi za našu nesreću, nesposobni da se pogledamo u ogledalo i suočimo sa svojim nedostacima, krčkamo se u vlastitoj čorbi zavisti, nesreće, malograđanštine, propalih ambicija.
Teško je bilo čitati, a opet sam pročitala naiskap jer je knjiga jako dobra. Sviđa mi se i tematika i stil. Samo mi nije jasno zbog čega se tako često koristi riječ "volšebno"? Jel do prevoda? Il je to neki fazon koji ja ne kontam?